Nedavno je održana 10. sjednica Općinskog vijeća općine Kukljica. Bilo je zanimljivih tema, a kako nemate drugog načina da saznate što je raspravljano, to ću ja učiniti ovim putem. Naime čuvenu web stranicu naše općine ne računam, jer i kad se tamo nešto objavi, to su samo suhoparne odluke.
Kako nebi bilo naporno čitati (jer materijala ima dosta) to ču učiniti u nastavcima (kako stignem).
O izvršenju proračuna…
Prihodi, kojih je bilo nešto više od 3.750.000 kn, su standard: Prihodi od raznoraznih poreza, prihodi od zakupa javnih površina i poslovnih objekata, komunalni doprinosi i komunalne naknade…
Dakle, samo ono što se na ovaj ili onaj način uzme od mještana. Ni jedne kune sa strane tj. od raznoraznih fondova koji su nam na raspolaganju. Pa čak ni za uređenje plaža (što bi ja mislim i Škabrnja dobila da je tražila). Zašto mi nismo ništa tražili? To valjda samo načelnik zna.
I onda potrošimo (odnosno, načelnik potroši) 3.570.000 kn, od toga 2.7000.000 kn za poslovanje tj. hladni pogon, 850.000 kn za nabavu neke nefinancijske imovine… i di smo mi?
Vidi li itko od vas, iz svega ovoga neki napredak, neko poboljšanje, neku bolju budućnost za Kukljicu i njene mještane? Pazite, to je 3,5 milijuna kuna. To nisu mali šoldi.
Zatvaramo profitabilnu firmu, ukidamo radna mista, gostiju je sve manje, turizam je na izdisaju…
Kukljica naočigled svih nas propada i dobrano zaostaje za susjedima koji ni približno nemaju potencijala koliko Kukljica. Jedan biser (kako volimo tepati našem mistu), se naočigled svih nas pretvara u ružno pače. Po onome što mi činimo/ne činimo naravno, a ne po onome što nam je majka priroda podarila.
2013.g mještani su tili promjene. Ali pritom sigurno nisu mislili na ovakve promjene na gore… tiho zamiranje svega… A to se nažalost događa.
Na pivače je ponovo nepromišljeno potrošeno više od sto tisuća kuna (105.500kn). Za to u našem proračunu uvik ima šoldi. Kao što sam već jedanput napisao, to može samo besramno bogata općina.
Sa turističkim djelatnicima (Z.P., iznajmljivači apartmana, ugostitelji, trgovci) nije održan nijedan sastanak, da se dogovori, osmisli i potakne zajednička akcija za ozdravljenje i napredak turizma. Nije potrošena ni jedna lipa za plaže ili turistički marketing kako bi se privukli novi gosti (ostale stvari da i ne spominjem).
To je valjda najveći (i jedini) domet našeg načelnika. Dovesti pivače. Tragično i žalosno.
Mladima je obećano uređenje njihove prostorije kako se nebi morali sastajati u kafiću. Iako je čak i odluka donesena na vijeću i osigurana su sredstava u rebalansu (40.000 kn), a proračun je bio u suficitu 165.000 kn (znači šoldi je bilo), ništa od toga, ko šljivi mlade… nek se ugledaju u načelnika, kafić im je puno bolji i primjereniji.
Sve u svemu, nepromišljeno i neodgovorno (uludo) smo potrošili 3.570.000 kn… kao rak učinili smo jedan korak naprid a dva nazad.
Ono što je najgore i najžalosnije je da većinu vijećnika u OV to uopće ne brine, pa su taj i takav proračun većinom glasova i usvojili.
Nažalost nismo uspili saznati što je sa katastarskom izmjerom. Iako je o tome bilo riječi u raspravi, predsjednik vijeća je odlučio da je to tema pod zadnjom točkom – Pitanja i odgovori.
Međutim, kad ta točka dođe na dnevni red, načelnik je već na „izmaku snaga“ i svaka rasprava je suvišna jer obično završi sa galamom… a on je već u nekom drugom svitu…gleda a ne vidi, sluša a ne čuje…
I na kraju umisto zaključka citirati ću Stipu Petrinu:
…Zar ne vidite da se prodajete za mrvice. Jeste li svjesni da ste u međuvremenu postali kanibali… kakav je okus vaše djece…