Novinarka Valentina Fuzul, je nedavno na portalu Kalelargainfo.hr objavila članak o tome kako ja devastiram obalu.
Ako neko nezna ko je dotična, to vam je ona kvazi novinarka ili „novinarka“ koja je bila glavna urednica Zadarskog Regionala, a povremeno i glavna urednica VOX portala u vlasništvu Rene Sinovčića.
Članci koji su tada izlazili iz pera dotične “novinarke”, nebi pas s maslom polizao.
Znamo kako je ta priča završila.
No izgleda da gđa Fuzul iz toga nije ništa naučila pa sada i u drugom mediju nastavlja pisati članke po narudžbi.
Zašto mislim da je članak pisan po narudžbi?
Pa, novinar od struke bi se bar malo potrudio i raspitao, prije nego nekog, na temelju rekla-kazala informacije, za nešto optuži. Prije svega nastojao bi dobiti informaciju i od strane koju se na takav način blati i optužuje.
Ali objektivno informiranje javnosti, ovu “novinarku” očito ne zanima.
Novinar po zadatku piše upravo ovako kako je članak napisan…neki kažu ovo, neki kažu ono… i onda na temelju toga optuži ciljanu osobu za ovo i ono.
Vjerojatno nebi ni reagirao na to smeće od članka, da u to nije uvukla i moju familiju, odnosno moju suprugu.
Ali pustimo sad dotičnu novinarku, ona će sve to morati objašnjavati na za to mjerodavnom mjestu.
Sada bi se kratko osvrnuo na pojam “devastacije”.
Kad se spomene “devastacija”, onda se odmah pomisli na uništavanje nečeg prirodnog ili uređenog.
Još prije kojih 30-tak godina ja sam se brodom vezivao na svoju mociru na Pišćaku. Da, za one koji ne znaju, brodom se je moglo doći do mocire.
Onda se je prije nešto manje od 30 godina, obala počela “devastirati” odnosno nasipavati i danas imamo to što imamo. U nasip se je položio kabel za struju (sa unutrašnje strane) i cijevi za kanalizaciju i vodu (s vanjske strane prema moru).
Danas na tom potezu do Pišćaka imamo cestu, struju, vodu i kanalizaciju.
Sve nam je to omogućila “devastacija”, jer za ništa od toga do danas nemamo valjanu dokumentaciju i dozvolu, niti smo započeto ikada završili.
Nekima se to ne sviđa, oni bi volili da je priroda netaknuta kao prije 50-100 godina, ali imamo to što imamo.
A što to danas imamo? Što sam ja to “devastirao”?
Imamo nezavršen odnosno neosiguran nasip koji služi kao deponij smeća, šute i građevinskog materijala. To izgleda ovako…
I tako već više od 20-tak godina. A vrime i priroda čine svoje, pitanje je dana kada će se cijevi od vode i kanalizacije naći u moru.
I onda kad ljudi to ruglo od nasipa, na svoju ruku i o svom trošku, odluče malo zaštititi i “kultivizirati”, proglase ih devastatorima.
Ali to je u našoj državi normalno. Već sam više puta pisao na tu temu kako je kod nas sve izokrenuto naopako.
Nije mi namjera da se branim i opravdavam, ali za informaciju, bager i kamion tamo nije radi “devastacije” obale, nego za pripremne radove za gradnju kuće.
Bager nije nasipavao more, nego dapače, podigao je iz mora nešto kamenja i sa njima učvrstio “uređenu” obalu.
I na kraju pitanje: kako je moguće da smo prije više od 20 godina tamo imali struju, vodu i kanalizaciju, a nakon toga se do dan danas, ništa nije poduzelo da se obala uredi i zaštiti komunalna infrastruktura?
——————
Kad smo mi imali kanalizaciju, Kaljani su o tome (a i dan danas) mogli samo sanjati.
A danas…?
Dok smo mi u proteklih 7-8 godina spavali „zimski san“, drugi su marljivo radili.
Pa su tako Kaljani svoju obalu uredili, napravili cestu, šetnicu i plaže.
I sve to o tuđem trošku. Nisu potrošili na to ni jednu kunu svog novca. Već su 85% dobili iz EU fondova, a 15% od države.
Ali za ovako nešto, treba se malo i potruditi i imati „ćuka“ u glavi.
I tako, Kaljani danas bez uložene kune imaju uređenu obalu i šetnicu koja izgleda ovako…
A naša ovako…
Zar se stvarno tu ima što DEVASTIRATI!!! ?